11. prosinca 2015
SVEOBUHVATNA LJUBAV
(2. dio)
Nastavlja se na prethodno izdanje newslettera...
U skladu s prethodnim citatom, nitko ne može osporiti da je materijalni svijet pod zakonom privlačenja elementarnih čestica. U svom fizičkom i kemijskom djelovanju, ljubav u ovom smislu odgovara manifestaciji zakona dualiteta. Iz toga je vidljivo zašto subatomske čestice uvijek teže njima suprotnom polaritetu kako bi na taj način omogućile rađanje atoma, kojeg pripadnici Ruže i Križa označuju najmanjim jedinstvom materije. Na drugoj se razini atomi grupiraju po svojoj sličnosti kako bi stvorili molekulu. Poznat vam je jednostavan primjer atoma vodika koji slijede prirodni impuls kako bi ušli u vezu s atomima kisika i tako oblikovali element „vodu”. Zaista, sve manifestacije prirode ponašaju se u skladu sa zakonom privlačenja, koji neprekidno iskazuje svoj utjecaj između istih i različitih polariteta. U području fizike, različiti se polariteti kvalificiraju kao „pozitivni” ili „negativni”. U kemiji su poznati kao „aktivni” i „pasivni” principi, a u određenim se slučajevima obilježavaju kao „prodorni” i „upijajući”. U biljnom i životinjskom svijetu ove suprotnosti prilikom razmnožavanja odgovaraju „muškom” i „ženskom” aspektu.
Bez obzira na oznake što je, naposljetku, tek pitanje dogovora, postoji činjenica da sva materijalna tijela, živa ili neživa, imaju nešto zajedničko znanstvenim zakonom privlačenja.
Što bi se stvarno trebalo podrazumijevati pod izrazom „privlačenje”? Nije li ono precizna materijalna manifestacija sveobuhvatne ljubavi? Pored toga, možete ustanoviti da znanstvenici sve češće govore o elektroničkoj ljubavi kako bi opisali snagu koja se nalazi iza principa kohezije, koju susrećemo u svakoj stabilnoj tvari. Među njima, naravno, postoje i takvi koji ističu gledište da ta tzv. ljubav koja boravi u materijalnom, ne posjeduje svijest, a pritom i preciziraju da se subatomske čestice pod utjecajem nesvjesnog impulsa spajaju na čisto mehanički način. Da ovo ne preraste u svađu, svejedno treba pitati otkuda im takvo znanje, a time i pravo da tako argumentiraju?
Tijekom mnogih stoljeća, carstvo materije smatrano je neživim svijetom. U današnje vrijeme, pojedini znanstvenici počinju govoriti o sposobnosti pamćenja pojedinih kemijskih struktura, a vjerujem da je riječ o vodi. Ako uvažimo da postoje tvari koje posjeduju neku vrstu pamćenja, onda moramo prihvatiti da spomenute strukture posjeduju i neku vrstu svijesti. Kako s mističkog, tako i s fiziološkog gledišta promatrano, pamćenje se smatra osobinom svijesti. Tako i tradicija pripadnika Ruže i Križa kazuje da ne postoji praznina ili razdvajanje između tzv. nežive tvari i oživljenog svijeta. Od najmanjeg zrna pijeska, pa sve do najudaljenije zvijezde, sve je prožeto univerzalnom esencijom Kozmičke Svijesti. Na taj način od materije nastaje život čim su za to ispunjeni materijalni i duhovni uvjeti. Emmy Guittès izvanredno je dočarala ovu uzbudljivu činjenicu u svom djelu „Prijelaz iz materije u život”. Također je Imperator Reda u 17. stoljeću, Francis Bacon, ovu činjenicu naglasio u svom eseju „Kupidon ili atom”, kada je rekao:
„Ovaj pjev ljubavi prisvaja prirodu dok se još nalazi u kolijevci. Čini se kao da ljubav nalikuje čežnji, uzbuđenju unutar prvobitne materije, ili, da se poslužimo drugačijom usporedbom, kao da ljubav odgovara prirodnoj vibraciji i prvom pokretaču atoma i prvobitnih stanica. Ona je najstarija i neusporediva snaga koja je sve oblikovala iz tvari.”
Nastavlja se...
Iz knjige: "Neka bude tako" od Christiana Bernarda
COPYRIGHT: AMORC, 2015. Sva prava pridržana. |
