AMORC - Forum

Svaki čovjek posjeduje određene ideale i u sebi oblikuje misli o tome kako bi trebao urediti svoj život i o ciljevima, koje želi doseći. Naravno da se ponekad u tome ode predaleko. To je onda tako, kao da se seže za zvijezdama.

Kakva god bila Vaša osobna filozofija, uspjeh u svakom slučaju ovisi o sredstvima, koja bi nekog trebala dovesti do cilja. Za to postoje određene opće priznate metode, koje se također mogu nazvati "alatima". One su potrebne, kad se želi doseći majstorstvo u bilo kojoj djelatnosti. Ako se tom metodom ne ovlada ispravno ili samo nepotpuno, to donosi razočarenja. Ali to znači, da se cilj nije mogao ostvariti, koliko god se uložilo za dostizanje njega.

Alat ili sposobnost, za dostizanje naših ciljeva u životu, je stvarateljska snaga predočavanja ili također nazvana imaginacijom. Ona nam pomaže dalje razvijati vlastite sposobnosti, dostizati naše želje i ciljeve i za sebe dublje shvatiti smisao svog postojanja.

Prije nego si počnemo razjašnjavati "imaginaciju" ili snagu predočavanja, potrebno je jednom ograničiti taj pojam od druge duhovne djelatnosti. Imaginacija ni na koji način nema veze s empirijskim zapažanjem. Pod "empirijskim zapažanjem" podrazumijevamo prepoznavanje vanjski predatih stvari ljudskim osjetilnim organima. Tako s jedne strane koristite dok čitate ove retke, određene osjetilne organe, kao npr. oči da bi vidjeli otiskane riječi. Ali s druge strane to što vi zamjećujete leži izvan Vaše svijesti. Predočene slike koje u Vama nastaju, stvaraju se direktno i odmah iz dojmova primljenih posredstvom Vaše sposobnosti vida.

Isto se može reći o svim drugim osjetilnim organima, koji Vam omogućavaju da čujete, kušate, osjetite i njušite. Svi osjetilni organi su povezni putovi, kojima možete spoznati svijet izvan Vas samih.

Pamćenje se jednako tako nadograđuje preko iskustava vanjskog svijeta pomoću objektivnih zapažanja, to znači, posredstvom pet osjetila. Ovdje je na primjer slika jednog malog trokuta:

Taj trokut očito ima svoj bitak izvan Vas samih. Vidljiva slika tog trokuta nastaje u svijesti neposredno kod uočavanja trokuta.

Skrenite na trenutak Vaš pogled sa stranice koju čitate. Dok gledate negdje drugdje, trebali biste se pokušati prisjetiti trokuta kojeg ste upravo vidjeli. Predočite si trokut što je jasnije moguće. Pokušajte to sada.

Sigurno Vam je bilo teže oblikovati sliku trokuta iz pamćenja, nego ga direktno vidjeti sa svojim očima. To leži na tome, da predodžbe iz pamćenja nisu tako intenzivne kao zapažanja, koja se neposredno prouzrokuju u Vama preko osjetilnih organa. Drugim riječima, možete živopisnije vidjeti neki predmet, nego što ga se možete prisjetiti.

Spomenimo jedan primjer, koji će doprinijeti tome da razlikujete proces razmišljanja od imaginacije. U najdaljem smislu riječi moglo bi se reći, da se razmišljanje sastoji od dvije metode. Naime od induktivne i deduktivne metode. Induktivna metoda razmišljanja počinje u jednoj jedinoj prilici i tako u postepenom napredovanju dolazi do općenitog zaključka.

U ovim primjerima se radi o dojmovima, koje čovjek prima putem svojih osjetila. Pri tom se govori o realnosti. Imaginacija se može smatrati nečim što "ne postoji", nečim što za čovjeka nikad neće biti stvarna postojeća stvar u vanjskom svijetu.

Pretpostavimo si da sad mislimo na neko vozilo budućnosti. Ono bi bilo tako uređeno, da na neki način može iz prostora crpsti potrebnu pogonsku snagu, dakle iz jednog gotovo neiscrpnog, korisnog izvora energije. Do danas naravno još nema takvog vozila, i želimo predstaviti, da Vi do sad također još ni jednom niste čuli ili vidjeli, nešto što nalikuje toj ideji. Dakle mogućnost, da ta ideja postane stvarnost bi se mogla ispuniti tek u budućnosti. U pogledu na sadašnje stanje Vaše imaginacije, jedina stvarnost je da se ta slika tek u budućnosti treba realizirati.

Dakle sad ne može niti jedna misao, ni predodžba u svakom smislu biti apsolutni original. Misli ili predodžbe se uvijek u izvjesnom omjeru moraju odnositi na nešto što je već prisutno. Ovdje se uvijek mora raditi o jednom proširenju, obogaćenju ili nekom drugom rješenju nečega što je već poznato.

Da bi se to objasnilo, obraćamo se već jednom spomenutom primjeru vozila, čija se pogonska snaga može dobiti neposredno iz prostora. Taj proces razmišljanja počinje s predodžbom vozila, prijevoznog sredstva, koje nadmašuje sva već prisutna vozila. Ta misao je takoreći točka, na kojoj imaginacija započinje. Kod procesa imaginacije svijest projicira neku stvar ili stanje, koje joj je dobro poznato, i jedno takvo znanje pripada u sadašnjost.

Postoje dvije različite osnovne vrste imaginacije, koje se mogu nazvati "spontana" i "ciljana". Prisjetite se Vaših vlastitih iskustava dok Vam sad nastavljamo objašnjavati te dvije vrste imaginacije. Spontana imaginacija je iznenadni, intuitivni dojam, koji u čovjeku može poteči od jedne misli koja se odnosi na nešto što taj čovjek u tom trenutku zapaža ili misli.

Tako Vam možda u večernjim satima može biti potrebno prijeći izvjesnu ulicu na mjestu, gdje ukazuje tzv. zebra ili pješački prijelaz. Ali promet je sad još uvijek poprilično jak, a ulica također nije posebno dobro osvijetljena, tako da nadolazeći kamioni uopće ne bi bili u stanju vidjeti zebru već na odgovarajućoj udaljenosti. Dakle ovdje postoji faktor nesigurnosti.

Dok započinjete prelaziti ulicu, u Vama iznenada zabljesne misao, da bi se trebao izumiti jedan izvjesni električni stroj, koji bi odozgo trebao svijetliti upozoravajućim svjetlom, čim se na tom mjestu nalazi pješak, da bi obratio pažnju vozila koja se približavaju zebri.

Pri tom je nebitno hoće li se ta misao koja je izronila u Vašoj imaginaciji ostvariti ili ne. Ovdje je jedino bitno da je ta misao spontano izronila, prouzrokovana je intuitivno preko stanja u kojem ste se nalazili.

Ciljana imaginacija se s druge strane odnosi neposredno na čovjekove stvarateljske aktivnosti. No ovdje postoji tendencija da se u bilo kojem stanju proizvede promjena ili mijena. Razlika između takve ciljane i spontane imaginacije se sastoji u tome da se prva odnosi na nešto čemu se već prije posvetilo svoje mišljenje i razmišljanje, dok to kod druge, spontane imaginacije, nije slučaj.

Uzmimo kao primjer da ste možda trgovac, koji prodaje različite vrste električnih uređaja. Sad ste izumili jedan novi uređaj koji bi se trebao dobro prodavati, kad bi Vam bilo moguće, dovoljno upoznati kupce s njegovim funkcijama. Zbog toga želite Vašim kupcima poslati jedan poseban letak, da bi odmah mogli zadobiti njihovu pažnju. Da bi to postigli, naravno da običan prikaz fotografije uređaja, koji je osim toga vrlo kompliciran, ne bi bio dovoljan. Pitanje je dakle: Kako bi se moglo na fascinirajući način približiti kupcima funkcija tog uređaja?

U sljedećem vremenu dakle mislite o tom slučaju, dok se u Vašoj svijesti ne pojavi jedna blistava ideja: u Vašoj svijesti vidite onu posebnu slikovnu predodžbu uređaja koji se novo uvodi, koja bi trebala ukrasiti prvu stranicu Vašeg prospekta o tom novom uređaju poput nečega što izrazito privlači Vaš pogled. To je primjer ciljane imaginacije.

U slijedećem nastavku opisat ćemo Vam nekoliko jednostavnih vježbi, s kojima možete pobuditi i razvijati Vašu imaginaciju.

Iz arhiva R.C.