AMORC - Forum

Čovjeku je dat duh i volja. To su najveći darovi Stvoritelja živim bićima, dakle svjesnim bićima. Osim toga namjera je Stvoritelja, da čovjek upotrijebi svoj duh, kako bi vježbao svoju volju i snagu odlučivanja, te time što bolje majstorirao materijalni svijet i svoje loše, čak i ponekad zle namjere.

Svaki od nas nije bez pogreške u shvaćanju i razumijevanju. Ovdje započinjemo s pitanjem etike.

Jesmo li možda načinili pogrešku prema samom sebi? Jesmo li nametnuli naše mišljenje drugome, jer smo uvjereni da je ono pravilno. To je vrlo ozbiljan problem. Postoje li drugi kriteriji za stjecanje što boljeg stava prema drugima? Možemo li mijenjati druge? Ovdje započinjemo s neophodnim razrađivanjem teme o etici.

Mističari kažu da postoji Kozmička etika. Religije i društvo uče čovjeka već od malena o etičkim načelima. To je dobro i neophodno. Religija kao čuvar duše, morala i kulturalnog oplemenjivanja je neophodna, posebice za odgoj mladog čovjeka, održavanja porodice i mira u društvu. Za to postoje čak u svakom stoljeću određeni etički kodeksi, koji su odraz univerzalnih nepromjenjivih etičkih principa.

Etika u mistici je zakonitost ljudskog ponašanja, odnosa sa samim sobom, s ljudima međusobno i usklađivanje čovjeka sa tom univerzalnom zakonitošću, koja proizlazi od Boga. Univerzalno bratstvo svih ljudi je jedan od visokih ideala za kojim mističar teži.

Tko je mističar u tom smislu? Onaj koji zna o etici u mistici i u svakodnevnom životu te je stavlja teoretski i praktično na pravo mjesto. On se posvećuje univerzalnim učenjima i primjenjuje ih uvijek za dobrobit čovječanstva. Mističar ima poseban koncept i metodu. On neprestano traga za istinom. On želi stvarno znati. On neminovno traži suglasje svojeg bića sa kozmičkim principima i univerzalnim zakonitostima. On zna da to nije moguće bez vjerovanja u to. Također zna da je božanska savršenost identična sa ljubavi i dobrim. On ide putem majstorstva ili majstoriranja svega što je nesavršeno. Buđenje njegove svijesti je dugi proces razvoja u koji se on i sve ostalo mora uključiti istinskim nastojanjem i potvrđivanjem, da su Stvaranje i svemir duhovne prirode. Samo po sebi svaki čovjek je potencijalni mističar jer posjeduje dušu. Duša je ono što ga čini jedinstvenim bićem.

Kaže se da napredni pripadnik Ruže i Križa ako ne čini nešto što nije u skladu sa etikom, onda on to ni ne može uopće činiti. Etički kodeks Kozmosa uključuje sva ljudska djelovanja. Od čovjeka postavljeni zakoni su jednostavni pokušaji interpretacije i primjene tih uzvišenih, neosporivih i nepromjenjivih zakona.

Hesiod je rekao: "Čovjeku se obznanjuje cjelina samo kroz fragmente."

Kako čovjek živi u svijetu materije i mora se truditi u sebi uskladiti svoje vlastito biće, dakle tijelo, dušu i duh. On mora uvijek iznova preispitati svoj odnos prema stvarima, prirodi, ljudima, čovječanstvu i Bogu. Knjiga prirode ga uči o svemu što mu je na ovoj zemaljskoj razini potrebno. Ali kako se čovjek odnosi prema prirodi?

"Priroda se ne osvećuje čovjeku, ali mu podnosi račune!"

Sva svoja razmišljanja i djelovanja mora čovjek kad tad uskladiti s Kozmičkim zakonima. Što je to? Možda najjednostavnije rečeno - postoji univerzalna pravda. Nije li to sigurnost da će se sve ostalo kad tad morati izravnati.

Da, u mistici postoje visoki etički zakoni i opasnije ih je prekršiti nego bilo koji od čovjeka postavljen zakon na ovom svijetu. Kozmički zakoni kažu, da osobne i privatne stvari čovjeka tako dugo ostaju osobne i privatne dok on to hoće. Svaki pokušaj prodrijeti u okolnosti drugoga putem korištenja mističnih i hermetičkih principa je prekršaj i zlouporaba tih zakona.

Kad bi mistično obrazovanje dalo čovjeku da se stavi iznad odluka i volje drugog čovjeka ili da stane na put tom razvoju, njegovim sposobnostima i razumu, bio bi to najneodgovorniji, nepravedni bezbožni princip u cijelom svemiru. Nažalost iz neznanja neki pojedinci to opravdavaju, koji to svoje krivo uvjerenje (jer takvog zakona zapravo nema), opisuju i brane kao da je neku takvu osobu ili nekolicinu s tim nazorom, Bog tako napravio i on bio produkt nekih principa. Nažalost se u ljudsku svijest na taj način usađuju krivi pogledi. Na sreću čovjeka to nije tako, iako se poneki obmanjuju svojim krivim predodžbama i mjerilima. Dobro je da u stvari zaista nije tako. Kozmos i Unutarnji Majstor naše podsvijesti kao i Esencija duše u nama su uvijek izgrađujući i nosioci Svjetla. Čovjek se mora uskladiti također i sa prirodom i truditi se uvijek izgrađujuće djelovati. No ne zaboravimo da je ponekad "NE" iz ljubavi potreban. Promatramo li prirodu ima li u njoj nešto sa zlim namjerama?

Kozmička etika je vezana sa zakonom uzroka i posljedice i karmom priznalo se to ili ne. Ne postoji ništa, što se ne mora izjednačiti i nadoknaditi na bilo kojem području. Čovjek mora postati svjestan svoje odgovornosti i svojeg djelovanja. Što bolje uči razlikovati, to će donositi pravilnije odluke. Biranje cilja je kardinalni problem.

Ne trebamo se ustručavati, već spomenimo samo neke praktične primjere kršenja Kozmičkih zakona. Ustvari je to unutarnje svakom jasno, no vanjski čovjek ne sluša uvijek unutarnji glas i svoje srce. Tu ga uči mistika postupati na najbolji način. "Spoznaj samog sebe", stara je izreka pred ulaskom u Templ.

Svako uplitanje u tuđu ličnost, psihu i auru bez njegovog znanja i dozvole; i ne samo to već i bez dozvole Kozmosa, protivi se univerzalnim principima. Prava duhovnost uvijek je u suprotnosti poluznanju, strahu, praznovjerju i magičnih praksi, pri čemu se smatra, da čovjek može činiti sve što on hoće i zaobići odgovornost i pravdu.

Tako je razum pravih pripadnika Ruže i Križa na putu uzvišene mistike, prema razumu drugih isto tako siguran, kao što je vladavina Kozmosa sigurna na svom području prema svemu onome što se naziva zlo. Najviši zakon i cilj je uvijek ljubav.

Iz mudrosti Brahmana: "Cilj na kraju vidi budala, u sredini pametniji, samo mudar čovjek vidi cilj već na prvome koraku."

Ispravno djelovanje u skladu sa Kozmičkom etikom vodi društvo i pojedince u pravcu kolektivne i osobne sreće i uspjeha. Stvoritelj je mogao oblikovati i poredak, tako da nam je nemoguće činiti krivo, čak i tako djelovati i misliti. No time ne bi bili oni, koji slobodno djeluju i ne bi imali mogućnost primjenjivati razum koji može ući u razmišljanja kao i svijest, koja može izabrati, te volju koja može biti uključena za razlikovanje u djelovanju. Uvijek su ljudi imali mogućnost odlučivati što će činiti. Stvoritelj nas svojim zakonima ne sprečava činiti pogreške. Ovdje leži korijen za potrebom etike. Zato ne leži ni u moći zemaljskog smrtnika, da to čini, a pogotovo u znaku mistike, dakle i upotrijebiti snage, koje sam Bog se ne usuđuje upotrijebiti. U tome leži opet povreda etike jer se čovjek usuđuje postaviti većim od Boga ili u svom egoizmu privilegiranijim od Stvoritelja.

"Čestit čovjek ne uživa sam u svojim djelima nego oko sebe širi atmosferu sreće, koju udišu svi oni koji ga okružuju."

Što je to Kozmička etika, najbolje dragi čitatelju razmislite sami o tome?

Iz arhiva R.C.