AMORC – Stari i Mistični Red Ruže i Križa

i

TMO – Tradicionalni Martinistički Ordo

AMORC, Stari i Mistični Red Ruže i Križa, je jedna tradicionalna, filozofska i inicijacijska organizacija koja u modernom svijetu predaje dalje spiritualno i kulturno nasljeđe koje su Inicirani prošlosti stoljećima, od drevnih vremena, čuvali. AMORC vrijedi kao autentični čuvar univerzalnih učenja pripadnika Ruže i Križa, koji taj zapadni put istinske spiritualnosti svakom ozbiljnom interesentu čini dostupnim.

AMORC je nekonfesionalan i u njegove članove ubrajaju se ljudi najrazličitijih religija, konfesija i vjerskih sustav, kao i oni koji ne pripadaju niti jednom od toga. Odgovarajuće tome, AMORC se u cijelome svijetu proširio na svim kulturnim područjima. Na osnovi svojeg porijekla, svoje prirode i ciljeva, AMORC nije religija; doduše, učenja AMORC-a osvjetljavaju izvjesna značajna učenja religija jer je njihovo porijeklo, kao i ono pokreta Ruže i Križa, u izvornoj tradiciji, i time omogućuju bolje razumijevanje dubljeg smisla velikog broja religijskih osnova, uvjerenja i teza. To objašnjava zašto pripadnici Ruže i Križa većinom kroz učenja dostižu dublje razumijevanje one religije kojoj pripadaju.

Istinsko vjerovanje ne bi trebalo biti vlasništvo neke religije, a također niti mistične organizacije. Vjerovanje je posjed svakoga tko se zanima za spiritualne vrijednosti postojanja i tko te vrijednosti čini osnovom svoje osobne filozofije. U tom smislu pripadnik Ruže i Križa nije dogmatski religiozan i na taj način demonstrira svoju mnogostrukost i svoju toleranciju, u odnosu na više vrijednosti čovječnosti, usmjerene na vjerske smjerove. Put Ruže i Križa je put spoznaje koji počiva na osobnim iskustvima u povezanosti sa iskrenom težnjom oplemenjivanja duha i svijesti te približavanja onom najvišem.

Na taj način je nastojanje mnogobrojnih pripadnika Ruže i Križa približiti se izvorima religija našeg zapadnoga kulturnog područja, koje u konačnici potječu iz istog izvora kao i pokret Ruže i Križa, kako bismo na taj način obogatili i produbili mističnu stazu Ruže i Križa kao Martinisti i živjeli jedan istinski put koji počiva na saznanjima i osobnim iskustvima, i kako bismo time ostvarili pravu spiritualnost.

„Umjesto da se dokazuje religija pisanom ili nepisanom tradicijom, što je za uobičajenog učitelja jedini pomoćni izvor, imali bismo pravo crpiti iz dubina koje u sebi nosimo, jer prekrasne činjenice tek tada slijede misli. Potrebno je, dakle, baviti se duhovnim čovjekom prije nego što se bavi činjenicama, a najviše onima koje su predane.“

Louis-Claude de Saint-Martin