CILJEVI TRADICIONALNOG MARTINISTIČKOG ORDO

Martinizam je inicijacijski sustav koji seže unatrag do prakršćanske mistike i još mnogo dalje u drevnu povijest. Prema martinističkoj predodžbi, čovjek je pao iz svog izvornog stanja, gdje mu je bez daljnjega bilo moguće preko Božanske Svijesti imati kontakt s najvišim bićem, Bogom.

Martinizam je sebi postavio za cilj pomoći čovjeku transcendirati njegovu zemaljsku okolinu i njezine ograničene utjecaje, tako da u sebi ponovno dostigne izravnu komunikaciju s Bogom. To bi se trebalo postići iskustvima učenja, preko Rituala i Ceremonija, najveće uzvišenosti i najvećeg djelovanja. Preko učenja Martinizma, Inicirani biva poučen na koji način može voditi svoj život odgovarajuće najvišim principima etike i doživjeti prednosti viteštva, kao i vrlina te dobročinstava. Tako Martinizam nudi pomoć sasvim posebne vrste za onoga tko se nalazi na mističnoj stazi Ruže i Križa. Ako je Inicirani u stanju prema vlastitoj volji stupiti u vezu s beskonačnom Inteligencijom, postupno će se prosvijetliti zahvaljujući Božanskoj Mudrosti koja prolazi kroz njega. Čovjek će tada zaista biti spreman primijeniti tu mudrost u zemaljskom životu i na taj način postati alatom Boga. Treba se dostići praktični mistični život primjenom i uranjanjem u Kozmičku Svijest, kako to odgovara dugo postojećoj zapadnoj tradiciji i kako se to očekuje od jednog mističara koji je već zakoračio stazom.

Primjena učenja Martinizma osposobljava spoznati ono već dostignuto i opažati kozmičku veličanstvenost u cijelosti. TMO manje poučava tehniku umijeća, a više iskustvo kroz koje se može veseliti umijeću, što također znači da već mora postojati određeno predznanje. To obrazovanje dostiže se studijem kroz Templ stupnjeve AMORC-a tako da se učenjima i Ritualima TMO stvara prekrasna nadopuna za AMORC-studij i put Inicijacije.

„Mudrac radi za svoj vlastiti mir, pri čemu on svakodnevno uklanja mrlje koje čovjeka zasjenjuju od doba njegovog pada te on traži izvor života koji mu jedino može dati mir i privući ga.

Onaj tko voli, ide dalje. On se ne zadovoljava svojim vlastitim blagostanjem, njemu je potrebno i blagostanje onoga što on nije. On također traži mir svojih bližnjih.“

Louis-Claude de Saint-Martin