USMENA TRADICIJA I PREDAJA

Postoji, dakle, jedna usmena i jedna pisana tradicija predaje znanja. Oba oblika su još uvijek aktualna i u upotrebi, pri čemu pisana tradicija u njezinom današnjem obliku dolazi do izražaja u kućnom studiju, tako da student prima pisani studijski materijal, tzv. Monografije.

Važno je u tom smislu da pisana tradicija poučavanja Ruže i Križa ide ukorak s početkom tiska knjiga, ali također i s prvim povijesnim spisima pripadnika Ruže i Križa, Fama Fraternitatis i Confessio Fraternitatis. Pri tome je važno naglasiti da se u ova oba spisa ne radi o životu ili učenju izvjesnog „Christiana Rosenkreutza“. Osoba s takvim imenom nije nikada postojala! Dva slova C.R. – iz kojih se izvodi to ime – znače nešto potpuno drugo i trebaju se simbolično razumjeti.

Stara tradicija usmene predaje „od usta do uha“ omogućuje posebnu vrstu prenošenja. Ono bitno se ne može pisanim putem prenositi te se tako kroz usmenu tradiciju izbjegava širenje nesporazuma i poluznanja. Usmena tradicija posvećuje se posebice radu s tradicionalnim misaonim modelima Reda, koja je usmjerena tako da se oslovi arhetipska svijest studenta. naučavanje tzv. „mističnog jezika“ omogućuje osobno iskustvo „vertikalne predaje“, pristup Unutarnjem Bitku. Na taj način se nadopunjuje horizontalna predaja, stoga predaja znanja i vertikalna predaja kroz osobnu objavu kozmičkog poretka.

„Ne bi trebao čeznuti za potpunim učenjem, nego za svojim vlastitim usavršavanjem. Božanstvo je u tebi, a ne u pojmovima i knjigama.“

Hermann Hesse