USMENA TRADICIJA I PREDAJA

Postoji, dakle, jedna usmena i jedna pisana tradicija predaje znanja. Oba oblika su još uvijek aktualna i u upotrebi, pri čemu pisana tradicija u njezinom današnjem obliku dolazi do izražaja u kućnom studiju, tako da student prima pisani studijski materijal, tzv. Monografije.

Važno je u tom smislu da pisana tradicija poučavanja Ruže i Križa ide ukorak s početkom tiska knjiga, ali također i s prvim povijesnim spisima pripadnika Ruže i Križa, Fama Fraternitatis i Confessio Fraternitatis. Pri tome je važno naglasiti da se u ova oba spisa ne radi o životu ili učenju izvjesnog „Christiana Rosenkreutza“. Osoba s takvim imenom nije nikada postojala! Dva slova C.R. – iz kojih se izvodi to ime – znače nešto potpuno drugo i trebaju se simbolično razumjeti.

Stara tradicija usmene predaje „od usta do uha“ omogućuje posebnu vrstu prenošenja. Ono bitno se ne može pisanim putem prenositi te se tako kroz usmenu tradiciju izbjegava širenje nesporazuma i poluznanja. Usmena tradicija posvećuje se posebice radu s tradicionalnim misaonim modelima Reda, koja je usmjerena tako da se oslovi arhetipska svijest studenta. naučavanje tzv. „mističnog jezika“ omogućuje osobno iskustvo „vertikalne predaje“, pristup Unutarnjem Bitku. Na taj način se nadopunjuje horizontalna predaja, stoga predaja znanja i vertikalna predaja kroz osobnu objavu kozmičkog poretka.

„Ne bi trebao čeznuti za potpunim učenjem, nego za svojim vlastitim usavršavanjem. Božanstvo je u tebi, a ne u pojmovima i knjigama.“

Hermann Hesse

ČETIRI ELEMENTA ČOVJEKA

Četiri Elementa: Zemlja, Zrak, Voda i Vatra su osnovne konstante čovjeka. To su simboli i u tom smislu se mogu razumjeti kao tijelo, razum, svijest i osjećaji. Uspije li čovjeku ta Četiri Elementa u sebi dovesti u harmoničan sklad, tada se očituje i Peti Element, takozvana Kvintesencija ili „quinta essentia“. Tek s Petim Elementom čovjek postaje ono što bi ustvari trebao biti.


SIMBOLIKA ČETIRI ELEMENTA

U materijalnom svijetu je porijeklo svih manifestacija u Četiri Elementa, koje u spisima Ruže i Križa također nazivamo i „Principima“. Čovjek podliježe tim Principima kao što je to već izrazio Paracelsus: „Četiri Elementa oblikuju Makrokozmos, kao i čovjeka. On je Mikrokozmos, ekstrakt iz svih zvijezda i planeta na firmamentu, ali on je isto od Zemlje, Zraka, Vode i Vatre.“ Ispitat ćemo svaki od ova Četiri Principa i prikazati kako ih tumači tradicija pripadnika Ruže i Križa.

Kao što je naša majka Zemlja, tako je i Element ZEMLJA simbol majčinskog djelovanja. Ona daruje život i održava ga u njegovim izražajnim oblicima. U istočnoj i zapadnoj tradiciji Zemlja je simbol za plodnost i začeće. Po prirodi ona hrani i štiti. U grčkoj mitologiji bila je povezana s božicom Geom. Ona je bila udana za Urana, boga neba, i rodila je sva božanstva. Heziod ju naziva „Majkom svih bogova“. Kasnije je iz nje proizašao čovjek, a onda životinje.

Zemlja je kolijevka četiri prirodna carstva, koja su u različitim stupnjevima prožeta Univerzalnom Dušom. Uz pomoć tri druga Elementa, Zemlja je u mogućnosti manifestirati život u najrazličitijim stvorenjima. S ontološkoga gledišta, ona je univerzalna supstancija, „Prima Materia“ s kojom je Stvoritelj načinio čovjeka od gline. U Bibliji je Zemlja prikazana onim mjestom, gdje je Adam pao u materiju i odakle se on vraća u svoje izvorno stanje.

(...)

VODA je simbol pročišćenja. Poznato je da su Eseni prvi prakticirali krštenje i pri tome čovjeka potpuno uranjali u vodu. Pretpostavljalo se da je taj postupak fizički i psihički potpuno pročistio čovjeka i on je mogao uskrsnuti u novi život. Budisti u vodi gledaju princip milosti: spiritualno biće čovjeka može se svjesno vratiti u kozmički ocean odakle je jednom došlo. U taoizmu, voda je simbol za mudrost; ona je slobodna i ima svoj jednostavan tijek. U hebrejskoj i kršćanskoj tradiciji, Voda je simbol za Stvaranje i oblikovanje svih stvari.

U svim svetim spisima izvješćuje se da su Nomadi gledali izvore vode kao mjesta radosti, ushićenja i molitve. U njihovoj blizini održavali su se važni susreti koji su se cesto nazivali „Božjom providnošću“. Općenito su izvori i rijeke bili odlučujući za gradnju nastambi, jer bez vode nema života. Voda je stoga postala bitnim čimbenikom socijalizacije. Također se i danas mnoga mjesta nalaze na obali mora, jezera i u blizini rijeka.

(...)

Poznato je da se ZRAK između ostalog sastoji od kisika, ali također i o Kozmičke Esencije koja prožima naš zrak sa svih strana svemira. Čovjek ne bi mogao živjeti bez te Esencije jer je ona neminovna za naš fizički i psihički život. Proces disanja ima dvije faze: udisanje i izdisanje, jang i jin, kojima se pripisuju pozitivni i negativni polaritet. Ono što se odnosi na „Božji Odem“, u mnogim religijama i tradicijama naziva se „Dah Božji“ i smatra simbolom za akt Stvaranja svijeta. Disanje se s pravom povezuje s govorom i podsjeća nas na to da možemo govoriti samo uz pomoć disanja.

Kao povezni element između Zemlje i Neba, Zrak simbolizira dušu koja se uzdiže za vrijeme molitve i meditacije. Zrak također predstavlja i uspon u spiritualni svijet u trenutku smrti kada duša napušta fizičko tijelo kako bi dostigla spiritualnu razinu koja odgovara njezinom stupnju razvoja. U širem smislu princip Zraka također stoji i za svijest te želju da se teži za najvišim mogućim idealima. Zanimljivo je da se duša i ljudska svijest cesto prikazuju s golubicom koja leti prema Nebu.

(...)

U najrazvijenijim epohama europske antike, Vestalke su čuvale „Svetu Vatru“ u Templima, kako bi se time simbolizirala Božja prisutnost. VATRA se u ono vrijeme, kao i u većini religija današnjeg vremena, gledala kao najveći čimbenik regeneracije i nalazi se i u kršćanskoj ezoteriji: „Igne Natura Renovatur Integra“ – „Vatra potpuno obnavlja prirodu“. U liturgiji katoličke crkve Vatra stoji za prosvjetljenje koje je npr. Krist dodijelio apostolima za vrijeme Duhova, i tamo je poprimila oblik plamenih jezičaka. „Vječno svjetlo“, koje se u katoličkoj crkvi nikada ne gasi, simbolizira Božju prisutnost u tom svetom prostoru.

Za mističare i naravno za pripadnike Ruže i Križa zemaljska vatra je simbol za božansku Vatru koja gori u našoj nutrini i koju bismo s najvećom pažnjom trebali njegovati. Nedostatkom Vatre čovjek postaje hladnim bićem bez emocija, bez ikakvog suosjećanja i bez božanskih osobina koje od njega cine „živu dušu“. Vatra može naše pogreške pretvoriti u suprotno, dakle u vrline. Drugačije izraženo: kroz pročišćavajuću snagu Vatre možemo uspješno provesti našu unutarnju alkemiju.

(...)

Svaki od Četiri Elementa ima samostalnu simboliku, ali možemo ih međusobno povezati i nadopunjavajuce raditi s njima. Tako Zemlja, Zrak, Voda i Vatra tradicionalno odgovaraju onome što nazivamo četiri strane svijeta, četiri godišnja doba, četiri prirodna carstva (mineralno, biljno, životinjsko i ljudsko), četiri razine čovjeka (tijelo, intelekt, osjećaji, spiritualnost), četiri faze ljudske svijesti (objektivna, subjektivna, podsvjesna i kozmička) i četiri životna ciklusa (djetinjstvo, mladost, odraslo doba i starost). Može se dakle reci da se ovdje radi o četverostrukom zakonu.

Četiri Elementa, osim toga, imaju inicijacijsku dimenziju i odnose se na bitne stupnjeve koje čovjek treba dostići na svojoj spiritualnoj stazi. Zemlja je simbol za fizičke i materijalne kušnje kojima smo izloženi u svakodnevnom životu. Zrak stoji za želju da se izdigne jer svaki čovjek tijekom svog razvoja to osjeća. Voda je simbol za pročišćenje. U nesavršenom čovjeku jednom se pojavljuje potreba da se posveti usavršavanju. U konačnici Vatra predstavlja prosvjetljenje koje se čovjeku dodjeljuje kad je dostigao odgovarajuću unutarnju zrelost.

Prema ovom gledištu život svakog čovjeka vodi do Inicijacije koja njegovu dušu suočava sa simbolikom ova Četiri Principa.

Iz knjige: „Pripadnici Ruže i Križa obznanjuju svoja učenja.“
Izdavač: Vrhovno Vijeće AMORC-a

„Umjetnost i obrazovanje pripadaju najvišim kulturnim vrednotama čovječanstva.“

Mahatma Gandhi

U svim vremenima pripadnici Ruže i Križa podupirali su umjetnost, kulturu i obrazovanje. Time je došlo i do osnivanja Kulturnog Foruma, jedne neprofitne priznate zajednice koja umjetnicima, neovisno o njihovom stupnju poznatosti ili njihovom umjetničkom smjeru, daje mogućnosti da se predstave široj publici. Pored izložbi, Kulturni Forum također održava literarne večeri, predavanja i koncerte – često se radi o praizvedbama, odnosno prvim djelima koja kasnije dobivaju veliku pažnju. Podupiranje i potpora što šire palete umjetničkih smjerova i kulturnih područja, također pripada vrijednim zadaćama pripadnika Ruže i Križa, koji se rado uključuju u ovaj rad.

TRADICIJA I UČENJE

Studij AMORC-a – Starog i mističnog Reda Ruže i Križa – počiva na dva temelja, na studiju kod kuće i na ritualu. Studij kod kuće se s jedne strane gradi na poslanom studijskom materijalu, nazvanom Monografije, i na Inicijacijama. Ritual ili ritualni rad dobiva značaj uglavnom na susretima studenata u pojedinim gradskim grupama.

Na čemu se, dakle, zasniva sustav poučavanja Starog i mističnog Reda Ruže i Križa?

Tri su stupa koja podupiru sustav poučavanja: tradicija (predaja), učenje i iskustvo. Najvažniji element, koji sve međusobno povezuje, je mistika kao mogućnost korištenja mudrosti vlastitog, sveobuhvatnog, sa izvorom vječno povezanog bića i primjene u svakodnevnom životu.

Predaja istovremeno sadrži povijest i tradiciju pripadnika Reda Ruže i Križa. Ona kaže da su učenja pripadnika Ruže i Križa proizašla iz predaja škola Misterija prošlosti, da su se tisućama godina dalje razvijala i usavršavala, a to je tema o kojoj ćemo kasnije nešto više reći. Predaja nadalje kaže da se misaono blago ne svodi na nekog pojedinca, nego su u sustav Reda ušli mnogi ljudi i njihova otkrića, misli, predodžbe, prosvjetljenja i kozmičke objave.

Postoji, dakle, usmena i pisana tradicija predaje ovog znanja. Oba oblika su još uvijek aktualna i u uporabi.

U vezi s time važno je također da pisana tradicija poučavanja pripadnika Ruže i Križa započinje istovremeno kad i umjetnost tiskarstva, ali i s prvim službenim spisima pripadnika Ruže i Križa: „Fama Fraternitatis“ i „Confessio Fraternitatis“.

Pri tome treba napomenuti da se u oba spisa ne radi o životu ili poučavanju nekog „Christiana Rosenkreutza“. Osoba s takvim imenom nikad nije postojala! Ova dva slova, C. R., od kojih je ovo ime izvedeno – znače nešto sasvim drugo i treba ih shvatiti simbolično.

Tijekom studija pripadnika Ruže i Križa povijesna predaja igra važnu ulogu. Time se, međutim, ne misli na povijesne datume i činjenice, nego prije svega na istraživanje povezanosti u prirodi, čovjeku i Kozmosu, te na studij simbolične mistike.

Uz rad na samome sebi, u pogledu oplemenjivanja i majstorstva svog životnog područja – nakon određenog vremenskog razdoblja studiranja – dolazi i uvođenje u skriveni jezik i primjena „alkemijskih elemenata“ i „principa“, sedam tradicionalnih „planeta“, „hermetičkih principa“, „hebrejskih slova“, „tarota Ruže i Križa“ itd. Sve se to polako i postupno prenosi studentu u skladu s njegovim trudom, njegovim razvojem i stupnjem spoznaje.

Na koja iskustva se čovjek može osloniti? Na kraju krajeva samo na svoja vlastita! U skladu s tradicijom i predajom sačuvanom praksom mističara, AMORC svojim učenjima pokušava pomoći studentima. Prije svega je potrebno probuditi povjerenje u samoga sebe, u svoje sposobnosti, mogućnosti i djelovanje u suglasju sa zakonima prirode i Kozmosa. Povjerenje je važan preduvjet za napredak na ovome mističnom putu.

AMORC prenosi znanje koje se dijeli na teoriju i praksu. Nakon pisanih pouka slijedi primjena, a svakodnevica je prostor za primjenu, ali i njezin najveći kamen kušnje. U svakodnevnom ophođenju sa samim sobom i s drugima, možemo utvrditi gdje smo, koliko smo napredovali i koliko točnima su se pokazale naše vlastite predodžbe.

Učenje Reda Ruže i Križa treba studentima pokazati i učiniti ih svjesnim toga da su sva događanja na prirodan način međusobno povezana. Čovjek, okružen prirodom i Kozmosom, mora upoznati sebe i svoje skrivene duhovne sposobnosti i dalje ih razvijati, kako bi dospio do novog svjesnog sklada s Kozmosom i prirodom. Ovo ga vodi ka višoj svijesti, budući da prerasta svoj elementarni svijet svjesnosti.